Prisoner's Plea for Justice in Iran

Mašhad, pozivateljica je u pritvoru.

Pozdrav narodu Irana. Ja sam Najmeh Amini, imam 23 godine.

Iz središnjeg zatvora u Mašhadu, 27.

šahrivara 1405., ostavljam vam ovu poruku.

Ja sam, nakon osam mjeseci provedenih u neizvjesnosti,

25. šahrivara 1405. pred

Revolucionarnim sudom, Šestim kaznenim odjelom, presudom suca

Asijana osuđena na smrt. Danas

ne želim od sebe praviti junakinju. Želim samo jedno.

Budite moj glas. Ja sam nevina djevojka.

Mlada osoba s mnogo želja i snova. Imam roditelje koji

me čekaju.

Obitelj koja svake noći dočekuje jutro u strahu da će me izgubiti.

Ne želim da posljednje što ostane od mene bude nekoliko redaka u

nekom spisu. Ako moj glas dopre izvan zatvora,

nemojte ga čuti samo nekoliko trenutaka, a zatim zaboraviti.

Ja samo želim pravdu i priliku za obranu.

Od odvjetnika, pravnika, aktivista za ljudska prava i svih

koji čuju glas nevinih ljudi, tražim

da razmotre moj slučaj. Od organizacija

za međunarodna ljudska prava i odgovornih tijela u Ujedinjenim narodima

želim da čuju moj glas i istraže

stanje mog slučaja te poduzmu daljnje korake. Zapamtite moje ime.

Ako više ne budem mogao govoriti. No, sve dok živim,

imam jednu nadu. Da prije nego što uže okonča

moj život, vidim svoj Iran. Slobodan i prosperitetan.